Rijetki su izdavački projekti koji predstavljaju kantautore, šansonijere, jer su takvi najčešće označeni kao nekomercijalna izda­nja. Stoga kantautorski CD Unplugged Damira Poše u izdanju Dinatona zaslužuje pozornost, tim više što nakon osam nosača zvuka predstavlja izbor iz stvaralačkog opusa autora.
Nakon albuma Pjesme, Navijork, Bez obaveza, U plamenu vremena i Pjesme sa zapadne strane, ovaj izbor od petnaest skladbi nazvan Unplugged sniman je na nastupima u Zagrebu, Splitu, Beču, a Damir Poša se predstavlja kao kompletni autor glazbe, stihova, svira gitaru i usnu harmoniku, dok samo u izvedbi neko­liko pjesama sudjeluje kao gost pijanist Vanja Lisak. Zanimljivost ovakvih izdanja je u pred­stavljanju kantautorskog opusa koji baš u »živoj« izvedbi ima svoj čar, jer šansona traži neposredni kontakt sa pub­likom.
Nadahnut Dvlanom, Poša stvara osobni, prepoznatljivi stil, kojim već godinama djeluje u našoj sredini, a potvrđuje postojanost glazbene tradicije, prkoseći vre­menu i nadolazećim, komercijalnim, stilskim usmjerenjima popularne glazbe.
Duh ove rock-folk šansone, zapravo urbane pjesme, odmak je od uobičajenih šansonijerskih kanona, te, prihvaćamo li ili ne takav
autorski izraz, on zasigurno postoji i potvrđuje se u brojnim »živim« koncertima, u kontaktu sa klupskom publikom u zemlji i u inozem­stvu.
Deset je godina rada uneseno u petnaest izabranih pjesama različita ugođaja, ali istog autorskog rukopisa. Naime, jasno je da je autor glazbe i stihova isti čovjek, jer se kroz sve pjesme provlače iste teme ljubavi, boem­stva, putovanja, lutanja, prolaska vremena i stalnih pitanja. Neke su pjesme duhovite poput Navijork, Mornar, Dosta mi je svega, Koma, neke, pak, baladične poput Ljubav je kao varka, Kako to, Vrijeme ostavlja trag, Suzy, Red da me voliš, Pjesma za kraj, variraju temu neostvarene sreće, ljubavi, samoće i prolaska vremena. U baladi Pjesma pijana progovorit će Poša iskreno i autobiografski: »Slušajte moju pjesmu pijanu/ koja govori o snu i životu/ koja nosi koju riječ duboku/koja ima svoju sud­binu«, baš kao i u Stigao sam u veliki grad, o pjesniku, koferu i traganju za ljudskošću, ili u posljednjoj na albumu Bez obaveza u kojoj će poručiti:»Razapeti kao žice na gitari/u životu pritišću dani/a ja slušam svoje srce/vode me osjećaji«.
Ova poruka pjevača samotnika, putnika i tragača, čiji je izbor pjesma i intimna životna priča, koja bježi od glamoura, vjerojatno je i najveća vrijednost Pošinog izraza. On ne traži da bude slavljen, pod blještavim svjetlom estradne pozornice, on bježi u alternativu i intimu, ali naprosto želi da ga se čuje.